Oprema za jahanje

Najosnovnija oprema za konja sastoji se od sedla, podsedlice, stremena (uzengija), stremenskih (uzengijskih) remena, kolana i uzde (jahače oglavina) sa žvalama. U osnovnu opremu jahača spada prvenstveno jahaća zaštitna kaciga (kacige drugih namjena ne pružaju odgovarajuću zaštitu), čepse, jahaće cipele (mogu i druge gležnjače s petom), zaštitni prsluk, jahaće hlače (rajterice) i rukavice. Tu je još i bič (korbač) koji ne spade u odjeću, ali je takodjer dio opreme jahača. Svaki zaljubljenik u jahanje zna da postoji još mnogo detalja i sitnica koji mogu pridonjeti udobnosti jahanja i boljem vizualnom dojmu, ali o tome drugom prilikom.

U amaterskom jahanju različite discipline neće bitnije utjecati na izbor jahaće odjeće i opreme za konja. Tek u višim kategorijama natjecanja pojavljuje se potreba za prilagođavanje jahaće odjeće i konjičke opreme prema zahtjevima discipline u kojoj se natječe (prepone, dresura, endurance…)

Najpopularniji oblici engleskog stila u Hrvatskoj su dresura, prepone i endurance koji većim djelom imaju slične zahtjeve po pitanju opreme uz zadovoljenje određenih specifičnosti svake od tih disciplina. U svijetu još srećemo polo i lov.

Osnove jahaće odjeće

Temeljni elementi jahaće odjeće su kaciga, čepse, jahaće cipele, zaštitni prsluk, jahaće hlače (rajterice) i rukavice. Nikako nije primjereno jahati u starim trapericama ili trenirci i sandalama. Odjeća nesmije biti široka i šlampava, već mora dobro pristajati uz tijelo. Uz estetsku komponentu, daleko važnija je siguronosna komponenta.

Jahaće hlače (rajterice)

Jahaće hlače su izrađene od prirodnih materijala sa uobičajeno 5% elastana kako bi savršeno pristajale uz tijelo; poželjno je da su priljubljene uz noge kako nabori nebi izazvali natiske, te da bi imali što bolji osjećaj u kontaktu s konjem. Izrađuju se u tri osnovne varijante; pojačanja samo na koljenu; pojačanje od koljena preko zadnje i unutarnje strane nogu te preko zadnjice – omogućuju ugodnije jahanje jer je pojačanje izrađeno od antiskliznog materijala pa je manja mogućnost klizanja po sedlu, i kao treće, takozvane jodophur rajterice koje su u donjem dijelu malo šire, idu preko gležnja, imaju kožu sve do gležnja i omogućavaju jahanje u jahačim cipelama bez čepsa.

Košulje, prsluci, jakne

Vrijedi slično kao i za rajterice. Mora biti uz tijelo ( široko i lepršavo može uplašiti konja), a istovremeno dovoljno komotno da omogućava nesmetano kretanje. Za jahanje u prirodi, a naročito u šumi i po najvećim vrućinama moramo nositi košulje ili majice dugih rukava kako bismo spriječili moguće ozljeđivanje. Na jaknama i prslucima gotovo pod obavezno moramo imati cif koji je moguće otpustiti s donje strane kako nam se nebi stvarali neugodni nabori, a poželjno je da ima i raspore na bokovima kako nam zadnji dio nebi smetao u dodiru sa sedlom.

Kaciga za jahanje

Današnje jahaće kacige su daleko odmakle od nekadašnjih tradicionalnih jahaćih kapa. Nekadašnje kape nisu imale gotovo nikakvu zaštitnu ulogu; prvenstveno su bile u funkciji dres koda, dok današnje kacige prvenstveno pružaju maksimalnu zaštitu za glavu i potiljak. Moderne kacige su lagane (cca 500-600g) i imaju dobro provjetravanje tako da nisu neugodne za nošenje ni na velikim vrućinama. Kaciga mora čvrsto pristajati uz glavu; najbolje je da je na granici žuljanja kako bi u potpunosti mogla ispunjavati svoju funkciju. Ako je prevelika, prilikom pada može skliznuti naprijed i slomiti nosnu kost. Nikako ne kupujte kacige koje na sebi nemaju oznaku da zadovoljavaju siguronosnu nomu EN 1834. Ne štedite na kacigi; najbolje da vam kaciga nikad ne zatreba i da to bude vaš bačen novac, ali ako slučajno zatreba samo jednom, požalit ćete što niste odvojili koju kunu više.

Jahače cipele i čizme

Naročito za početnike, a gotovo svi profesionalci za svakodno jahanje i treninge koriste jahaće cipele u kombinaciji s čepsama. Daleko su ugodnije i praktičnije jer ne zahtjevaju nužno preobuvanje kao čizme.
Cipele postoje jahaće, kao i tzv. Padock koje imaju metalnu zaštitnu kapicu za nožne prste.
Čepse mogu biti od meke kože ili antilopa koje se koriste za svakodnevni rad, kao i od tvrde kože koje se u kombinaciji s jahaćim cipelama koriste kao zamjena za čizme na turnirima regionalnog ranga.
Čizme mogu biti gumene (najčešče se koriste zimi i prilikom rada u velikom blatu), a za takmičenja visokog ranga obavezno moraju biti kožne. Početnici obično odmah požele jahaće čizme jer je to neka uobičajena percepcija, no to je svakako loš izbor iz nekoliko razloga. Prvo i osnovno, jahaće čizme su u pravilu udobne samo na konju; čim sidjete s konja u njima je prilično teško i neugodno hodati zbog sara koje su postavljene tako da nogu u uzengijama same postavlaju u položaj peta dolje; dakle, kad stojite na zemlji potkoljenicu guraju prema naprijed; zatim, prilično su nespretne za obuvanje i izuvanje osim ako imaju cif na stražnjoj strani sare, ali onda je on prilično osjetljiv i često se kvari; uz to, u standardnoj izvedbi je vrlo teško pronaći saru koja odgovara, pa se najčešće čizme moraju naručivati po mjeri, a onda to dodatno poskupljuje cijelu priču.

Nova zatvorena jahaonica u Đakovu

Zatvorena jahaonica u Đakovu otvorila je svoja vrata početkom ožujka kada je preskakanje prepreka vježbalo 13 jahača/jahačica iz konjičkih klubova Đakovo i Osijek i na taj način označila početak rada. Država je u višegodišnju gradnju impozantnog zdanja u krugu Pastuharne uložila 20 milijuna kuna, omogućivši rad s konjima tijekom cijele godine, neovisno o vremenskim prilikama.  Đakovačka jahaonica po mnogima je čak i ispred stoljetne bečke, prvenstveno veličinom parkura i prostorom za posjetitelje jer tribine đakovačke jahaonice mogu primiti njih oko 1.000.

Konjima se u ovdje nudi vrhunski komfor - od prostranog parkura s kvarcnim pijeskom i kokosovim vlaknima, boksova, kupaonica, sušionica…, a u planu je i izložbeno-muzejski prostor, ugostiteljski sadržaji… Parkur omogućuje i programe sa zapregama, fijakerima, istovremeno za više (radnih/revijalnih) točaka.

Engleski punokrvni konj

Ako je arapski konj pobjednik u izdržljivosti, punokrvni engleski konj je
apsolutni prvak na kratke pruge. To je najbrži konj na svijetu! Ništa
čudno što je nadaleko poznat pod imenom "konj za utrke". Pasmina je
nastala u 17. st. u Engleskoj križanjem tri uzorna arapska konja s
kobilama engleskog trkaćeg konja, čime se postiglo da potomci pomalo
postaju sve krupniji sva brži.
Zivahan i elegantan, čistokrvni engleski konj ima aerodinamičko tijelo
kao stvoreno za trčanje. Odgovara samo jahačima koji mu mogu
nametnuti potrebnu disciplinu.
Postiže izvrse rezultate i pri trčanju s preponama jer
izvrsno skače. Danas ga možemo naći u cijelom svijetu.
Visina do grebena: 1,57 do 1,68 m.

Pinto

Zbog dlake s bijelim ili crnim mrljama takoder ga nazivaju "šarac".
Zapravo se ne radi o posebnoj pasmini. Pinto-konje karakterizira njihova
boja. Španjolci su ih doveli u Ameriku gdje su živjeli slobodno. To su bili
omiljeni konji Indijanaca.
Visina do grebena: 1,45 do 1,65 m.

Andaluzijski konj

Njegova domovina je Andaluzija u Španjolskoj. To je vrlo inteligentan i
elegantan konj. Ziv je i varen, te ga djeca rijetko jašu. Ali, zato ga
obožavajujahači, natjecatelji ( dresura konja i skokovi preko prepona ),
te filmski kaskaderi.
Visina do grebena: 1,55 do 1,61 m.

Ponašanje

Konji su tipične životinje koje žive u krdima. U krdu vlada jasno uspostavljen hijerarhijski red. Kod promjene strukture krda, kada se, na primjer, krdu pridruži nova životinja ili ga napusti dotadašnji član, ponovo se uspostavlja hijerarhija. Ovo se najčešća događa govorom tijela, kao što je prijeteće ponašanje, ali ako to nije dovoljno, i ugrizima i ritanjem. Redosljed na hijerarhijskoj ljestvici mogu, osim toga, dovesti u pitanje i odrastajući mladunci koji tijekom svog razvoja mijenjaju i mjesto na toj ljestvici. Pri tome se često može vidjeti da mladunci niže rangirane kobile jednako tako dobivaju niže rangiran položaj u krdu, dok mladunci više rangirane kobile također imaju veće izglede na viši položaj.
U životu na slobodi krdo se sastoji od više kobila, među njima je jedna kobila - predvodnica, te njhovih mladunaca i jedan pastuh - predvodnik. Kobila predvodnica vodi krdo na pašu i pojilo, a i određuje kad treba krenuti i kuda ići. To je često neugledna jedinka koja se zadržava malo po strani od krda. Za razliku od nje, pastuh je impozantna pojava obilježena tragovima mnogih bitki za vodeće mjesto u krdu. On je zadužen za obranu krda od grabežljivaca i za davanje svojih gena slijedećim generacijama krda. Kod bijega, kobila - predvodnica vodi krdo, a pastuh trči na začelju krda kako bi tjerao dalje zaostale članove.
U pravilu, kobile cijeli život ostaju u istom krdu, dok mlade ždrijepce pastuh protjera iz krda kad dosegnu spolnu zrelost. Takvi ždrijepci tvore svoje mladenačke zajednice. U tim zajednicama oni međusobno odmjeravaju snage i vježbaju, kako bi jednog dana, izazivanjem na borbu jednog pastuha - predvodnika i pobjedom nad njim, preuzeli njegovo mjesto u krdu. Ponekad se neke kobile odvoje iz postojećeg krda i s mladim pastuhom formiraju novo krdo.
Kao stanovnik stepe konj je, za razliku od magaraca, životinja čiji je prvi instinkt da opasnost pokuša izbjeći brzim bjegom.
U držanju konja kao domaće ili radne životinje, prevladavaju kobile i kastrirani konji. Oni se u većini slučajeva bez problema uklope u manje-više veliko postojeće krdo. Pastuhe se smatra vrlo neuračunljivim, prije svega zbog snažnog nagona za parenjem, a ponekad i zbog agresivnosti uvjetovane hormonima. Ako pastuh nanjuši kobilu koja se tjera, pokušat će sve da dođe do nje. Pri tome se, ako ograda oko pašnjaka ili u štali nije primjerena, pastuh se pri tome često ozlijedi. Zbog toga ih se uglavnom drži na vlastitim pašnjacima ili u odvojenim štalama.

Glava i zubi konja te položaj ušiju

Glava konja je snažna, upadljivo izdužena a najveći dio je gornja vilica. I međučeljusna kost je izdužena. Nosna kost je duga i uska, a očne duplje su smještene daleko straga i nalazi se iza zubiju. Čeljusni zglob je smješten visoko, a donja čeljust je isto povećana. Oči su smještene bočno na glavi, a uške su im duge i vrlo pokretljive. Konji imaju u svakoj polovici čeljusti tri sjekutića, oblikovanih kao dlijeto. Očnjak u pravilu imaju samo mužjaci, ženke ga uopće nemaju, ili je vrlo malen. Iza njih imaju prazninu, koja se naziva dijastema. U svakoj polovici čeljusti konji imaju najčešće tri pretkutnjaka (četvrti je rijetko prisutan, a kad postoji, uvijek je prvi) i tri kutnjaka. Pretkutnjaci i kutnjaci su vrlo slično građeni i idealno su prilagođeni tvrdoj hrani.

Konj može zasebno micati ušima kako bi prikupio zvukove, a položaj ušiju jasno ukazuje na njegovo raspoloženje. Uši okrenute naprijed znači da ga nešto zanima;jedno uho naprijed ,drugo unatrag znači da konj nije siguran, uši unatrag pokazuju agresivnost i strah.